Flowers

10.11.2014.

REBLOG FROM 20.09.2012. damn, damn, damn!!!!

no love lost, no love found

Znate ono kad vas slabo ko i sto pokrece?
Kada vam srce prestane ubrzano kucati zbog teskih rijeci, bolnih udaraca ili noza u srcu?
Kada vam ruke prestanu podrhtavati zbog odredjene osobe, pogleda ili osmijeha?
Kada vam osobe koje su zivot znacile postanu NIKO?
                        .... NISTA ?
Kada saznate da ste i vi njima na dnu liste, odnosno da vas nema nikako na toj listi?


Znate li to ?

Ja znam.
Ja to osjecam.
Ja to dozivljam...


                      ... i prezivljavam.


Bolilo je.
Drhtala sam.
Mnogo sam nozeva izvadila, sto iz ledja, sto iz srca.
Prezivjela sam.
Supljine su ostale.
Oziljci nisu zarasli.
Ali, prezivjela sam.
Zivim.
Danas dan.
Bez petog i desetog.
Bez tebe, bez njega, bez nje, bez njih.

Znate ono kada slusate pjesmu, vidite stvar, ugledate mjesto, cujete glas, i uspomene navru ?
Znate ono kada sjednete za fejs, otvarate poruke, a od nje/njega/njih ni traga, ni glasa ?
Znate ono kada zelite tako zarko da se javite, da zagrlite, da poljubite, da nasmijete nju/njega/njih, a to je nemoguce ?
Znate li ono kada sami sebe toliko dugo i toliko jako uvjeravate da vam nije nista, da vas srce ne boli, da ne ostaju supljine, da ne gubite ljude, da je sve u savrsenom redu i da se duboko u sebi ne osjecate usamljenom i izgubljenom ?
Znate ono kad se raspadate, a smijete i samo cujete pitanja : Kako mozes biti tako vesela i nasmijana ?

  


      E pa picka vam materina, vi ne znate kako ja to mogu.
                             
                               Mogu, moram i hocu !!



Credits:~honeeybee
Cookies:71696