Flowers

23.11.2014.

am i wrong?

Navila sam alarm sinoc za ovo jutro u 8:00h.
Kad vec ne mogu smoci snage i otici da ga ispratim,
mogu poruku da posaljem.
Da pozelim sretan put.
Da ga pozdravim.
Ucinila sam to.
Okrenula se na drugu stranu.
Duboko udahnula i izdahnula.
I vratila se jedinom sigurnom bijegu od misli.
Snu.

Zvoni.
Soba grmi.
Odzvanja.
Slova njegovog nadimka.
Mog nadimka.
Datom njemu.
Ustajem iz kreveta.
Ne vidim na oci.
Kao zombie.
Izlazim iz sobe, izlazim iz kuce i javljam se ispred vrata.
Zelim tisinu.
Zelim mir.
Njegov glas.
Citav dan vracam film unazad pokusavajuci se sjetiti njegovih rijeci.
Naseg razgovora.
Bezuspjesno.
Sjecam se samo...
samo
i
samo
da je rekao: i love you.
Zabezeknula sam se.
Brecnula sam se.
Stala.
Ukopala se na mjestu.
Upitala: WHAT?
Nevjerica.
Sok.
Nisam se nadala.
Nisam ocekivala.
Voljeti?
Mene?

Ponovio je.
I LOVE YOU.
Kunem se bile su te rijeci.
Tad sam osjetila kajanje i mrznju, gadost prema samoj
sebi sto nisam tamo.
Sto nisam uz njega.
Sto nisam s njim.

aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa!!!!!


Vristala bih.
Ali nisam.
Samo sam uzvratila.
Osjetila sam u tom trenutku da je to to.
Volim i ja tebe.
Rekla sam.
Jesam.
Majke mi, jesam.
I sve poslije toga, ne znam.
Mehanicki sam mu izgovarala rijeci i recenice
koje su predpostavljam bile da se cuva i da mu zelim
sretan put.
Ali ne znam
Ne sjecam se.

Voli me?
Volim ga?

Puno je to.
Mozda je pocetak voljenja.
Pocetak ljubavi.
Mozda.
haha, maybe!

Moje maybe.
Nase MAYBE.

More bit' bidne.

14 sati bez njega.
Pizdim.
Mozda i ne pizdim?!!!!

Ipak, PIZDIM.




Gdjeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee  
        
   si?





Credits:~honeeybee
Cookies:75226